The Noble Qur'an Encyclopedia

Sva hvala neka je Allahu Koji Svome robu objavljuje Knjigu, i nije je dao iskrivljenu,

nego ispravnu, da teškom kaznom, koju će On dati, opomene, a da vjernike koji čine dobra djela divnom nagradom obraduje,

u kojoj će vječno boraviti,

i da opomene one koji govore: “Allah je Sebi uzeo sina.”

O tome oni ništa ne znaju, a ni predci njihovi. Kako krupna riječ izlazi iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do neistinu!

Pa zar ćeš ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj neće povjerovati?

Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude tko će od njih bolje postupati,

a Mi ćemo nju i golom ledinom učiniti.

Misliš li ti da su samo stanovnici pećine, čija su imena na ploči napisana, bili čudo među čudima Našim?

Kad se nekoliko momaka u pećini sklonilo pa reklo: “Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost.”

Mi smo ih u pećini tvrdo uspavali za dugo godina.

Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja će od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili.

A Mi tebi kazujemo vijest njihovu po Istini. Tu su bili mladići, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im Uputu još više povećali.

Osnažili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: “Gospodar naš – Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se nećemo pored Njega drugom bogu moliti, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili.

Narod ovaj naš je, mimo Njega, druge bogove prihvatio, zašto o njima jasan dokaz ne donesu? A ima li nepravednijeg od onog koji o Allahu iznosi neistinu?

Kad napustite njih i one koje mimo Allaha obožavaju, sklonite se u pećinu, Gospodar vaš će vas milošću Svojom obasuti i za vas će ono što će vam korisno biti pripremiti."

I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kad se rađa, obilazi pećinu s desne strane, a kad zalazi – zaobilazi je s lijeve strane, a oni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahove moći! Kome Allah ukaže na Pravi put, on će Pravim putem ići, a koga u zabludu odvede, ti mu nećeš naći zaštitnika koji će ga na Pravi put uputiti.

I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali. I Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao – da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio.

I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedni druge pitali. "Koliko ste ovdje ostali?" upita jedan od njih. "Ostali smo dan ili dio dana", odgovoriše. "Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostali", rekoše. "Pošaljite jednog od vas s ovim srebrenjacima vašim u grad, pa nek vidi u koga je najčistije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude pažljiv, neka nikome ne govori ništa o vama,

jer ako oni doznaju za vas, kamenovat će vas ili će vas u svoju vjeru obratiti, i tada nikad nećete ono što želite postići!”

I Mi smo, isto tako, učinili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obećanje i da u čas oživljenja nema nikakve sumnje, kad su se između sebe o njima raspravljali, i rekli: “Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su oni.” A onda oni do čijih se riječi najviše držalo rekoše: “Napravit ćemo na ulazu u nju bogomolju!”[1]

Neki će reći: “Bila su trojica, pas njihov je bio četvrti”, a neki će govoriti: “Bila su petorica, pas njihov je bio šesti”, nagađajući ono što ne znaju – dok će neki reći: “Bila su sedmorica, a pas njihov bio je osmi.” Reci: “Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo njih to zna. Zato ne raspravljaj o njima, osim površno, i ne pitaj o njima od njih nikog!”

I nikako za bilo što ne reci: “Uradit ću to sigurno sutra!”

ne dodavši: “Ako Allah da!” A kad zaboraviš, sjeti se Gospodara svog i reci: “Gospodar moj će me uputiti na ono što je bolje i korisnije od ovog.”

A oni su ostali u pećini svojoj tri stotine i još devet godina.

Reci: “Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikog u odlukama Svojim kao ortaka.”

A ti kazuj iz Knjige Gospodara svoga ono što ti se objavljuje, Njegovim riječima nema preinačitelja, i ti, osim kod Njega, nećeš naći utočišta nikakva.

Budi strpljiv uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji za Licem Njegovim, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce da Nas spominje nehajnim učinili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci propali.

I reci: “Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa tko hoće – neka vjeruje, a tko neće – neka ne vjeruje!” Mi smo za nepravedne pripremili Vatru čiji će ih dim sa svih strana obuhvatiti; ako zamole pomoć, pomoći će im se tekućinom poput rastopljene kovine koja će lica ispeći. Užasna li pića i grozna li boravišta!

One koji budu vjerovali i dobra djela činili – a Mi, doista, ne uništavamo nagradu onome koji je dobra djela činio –

čekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje rijeke teku, u njima će se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblačiti, na divanima će u njima naslonjeni biti. Divne li nagrade i krasna li boravišta!

I navedi im kao primjer dva čovjeka; jednom od njih smo dva vrta lozom zasađena dali i palmama ih opasali, a između njih njive postavili.

Oba vrta davala su svoj plod, ničeg nije manjkalo, a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli.

On je i drugih plodova imao, i reče drugu svome dok je s njim razgovarao: “Od tebe sam bogatiji i jačeg sam roda!”

I uđe u vrt svoj, čineći nepravdu sebi, govoreći: “Ne mislim da će ovaj ikada propasti,

i ne mislim da će ikad Smak svijeta doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovog naći.”

I reče mu drug njegov, dok je s njime razgovarao: “Zar ne vjeruješ u Onog Koji te je od zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom učinio?

Što se mene tiče, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne pridružujem u obožavanju nikoga.

A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: ‘Mašallah! Moć je samo u Allaha!’ Ako vidiš da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe,

pa Gospodar moj može mi bolji vrt od tvog dati, a na tvoj nepogodu s neba poslati, pa da osvane samo klizava ledina, bez ičega,

ili da mu voda u ponor ode, pa da je ne mogneš pronaći nikad.”

I propadoše plodovi njegovi i on poče pljeskati rukama svojim žaleći za onim što je na njega utrošio, a loza se bijaše povaljala po podupiračima svojim – i govoraše: “Kamo sreće da Gospodaru svome nisam nikoga u obožavanju pridruživao!”

I nije imao nikoga tko bi mu mogao pomoći, osim Allaha; a sam sebi nije mogao pomoći.

Tad može pomoći samo Allah, Istiniti, On daje najbolju nagradu i čini da se sve na najbolji način okonča.

Navedi im kao primjer da je život na ovom svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može!

Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, bit će od Gospodara tvog bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.

A na Dan kad planine uklonimo i kad vidiš Zemlju ogoljenu – a njih smo već sakupili, nijednog nismo izostavili,

pred Gospodarom tvojim bit će oni u redove poredani: “Došli ste Nam onako kako smo vas prvi put stvorili, a tvrdili ste da vam nećemo vrijeme za oživljenje odrediti.”

I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćeš grešnike prestravljene zbog onog što je u njoj. “Teško nama,” govorit će, “kakva je ovo Knjiga: ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!” i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikom nepravdu učiniti.

A kad smo rekli anđelima: “Poklonite se Adamu!” svi su se poklonili osim Iblisa, on je bio jedan od džina i zato se ogriješio o zapovijest Gospodara svog. Pa zar ćete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je sotona loša zamjena nevjernicima!

Ja nisam uzimao njih za svjedoke prilikom stvaranja nebesa i Zemlje niti prilikom stvaranja njih samih, i za pomagače nisam uzimao one koji na krivi put upućuju.

I na Dan kada On rekne: "Pozovite one za koje ste tvrdili da su ortaci Moji", i kad ih pozovu, oni im se neće odazvati, a između njih ćemo mjesto propasti postaviti.

i grešnici će ugledati Vatru i uvjerit će se da će u nju pasti, i da im iz nje neće povratka biti.

U ovom Kuranu Mi na razne načine objašnjavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je čovjek, više nego itko, spreman raspravljati.

A ljude, kada im dolazi uputa, odvraća od vjerovanja i od toga da od Gospodara svoga mole oprosta samo to što očekuju sudbinu drevnih naroda ili što čekaju da ih snađe kazna naočigled svega svijeta.

Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju. A nevjernici se raspravljaju, služeći se neistinama, da bi time opovrgli istinu, i rugaju se dokazima i opomenama Mojim.

I ima li nepravednijeg od onog koji, kad se dokazima Gospodara svog opominje, za njih ne mari, i zaboravlja na posljedice onog što je učinio? Mi na srca njihova pokrivače stavljamo da Kuran ne shvate, i gluhim ih činimo; i ako ih ti na Pravi put pozoveš oni, kad su takvi, nikad neće Pravim putem poći.

Gospodar tvoj mnogo prašta i neizmjerno je milostiv; da ih On za ono što zaslužuju kažnjava, odmah bi ih na muke stavio. Ali, njih čeka određeni čas, od koga neće naći utočišta.

A ona naselja smo razorili zato što su stanovnici njihovi nepravdu učinili i za propast njihovu smo točno vrijeme odredili.

A kad Mojsije reče pomoćniku svom: “Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići.”

I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u more kliznu.

A kad se udaljiše, Mojsije reče pomoćniku svom: “Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja umorili.”

"Vidi," reče on, "kad smo kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu – sam đavao je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem – pa se ona prihvati svoga puta u moru, čudnovato."

“E, to je ono što tražimo!” reče Mojsije, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli,

i nađoše jednog Našeg roba kojem smo milost Našu darovali i onom što samo Mi znamo naučili.

“Mogu li te pratiti,” upita ga Mojsije, “ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen?”

“Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdržati,” reče onaj,

“a i kako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš?”

“Vidjet ćeš da ću strpljiv biti, ako Bog da”, reče Mojsije, “i da ti se neću ni u čemu protiviti.”

“Ako ćeš me već pratiti,” reče onaj, “onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem!”

I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši. “Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!”

“Ne rekoh li ja”, reče onaj, “da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?”

“Ne kori me što sam zaboravio”, reče, “i ne čini moje stanje još težim.”

I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi, Mojsije reče: “Što ubi dijete bezgrešno, koje nije nikog ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno!”

“Ne rekoh li ja tebi”, reče onaj, “da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?”

“Ako te i poslije ovog za bilo što upitam,” reče, “onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!”

I njih dvojica krenuše. Kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi. “Mogao si”, reče Mojsije, “uzeti za to nagradu.”

“Sad se rastajemo ja i ti”, reče onaj, “pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpiti.”

“Što se one lađe tiče, ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao.

Što se onog dječaka tiče, roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti,

a mi želimo da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg.

A što se onog zida tiče, on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svom rasuđivanju. Eto, to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!”

I pitaju te o Zulkarnejnu. Reci: “Kazat ću vam o njemu neke vijesti.”

Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omogućili mu da izvrši ono što želi.

I on je slijedio put.

Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, učini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nađe u blizini njegovoj jedan narod. “O Zulkarnejne,” rekosmo Mi, “ili ćeš ih kazniti ili ćeš s njima lijepo postupiti?”

“Onoga tko nepravdu čini”, reče, “kaznit ćemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti pa će ga i On teškoj patnji podvrgnuti.”

A onome tko bude vjerovao i dobra djela činio pripada nagrada najljepša, i s njime ćemo blago postupiti.”

I on opet pođe.

I kad stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo čime zakloni.

Tako to bi. A Mi obuhvatamo znanjem sve što je imao on.

I on opet pođe.

Kad stiže između dvije planine, nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao.

“O Zulkarnejne,” rekoše oni, “Gog i Magog čine nered po Zemlji, pa hoćeš li da između nas i njih zid podigneš, mi ćemo te nagraditi.”

“Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao,” reče on, “nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići.

Donesite mi velike komade željeza!” I kad on izravna dvije strane brda, reče: “Púšite!” A kad ga usija, reče: “Donesite mi rastopljen bakar da ga zalijem.”

I tako oni nisu mogli ni preći, niti su ga mogli prokopati.

“Ovo je blagodat Gospodara moga,” reče on, “a kad se prijetnja Gospodara moga ispuni, On će ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti.”

I Mi ćemo tada učiniti da se jedni od njih kao valovi sudaraju s drugima. I puhnut će se u rog, pa ćemo ih sve sakupiti.

I tog ćemo Dana nevjernicima Pakao jasno pokazati,

onima čije su oči bile koprenom zastrte od Moje Opomene, onima koji nisu htjeli ništa čuti.

Zar nevjernici misle da pored Mene mogu za bogove uzimati robove Moje? Mi smo, doista, za prebivalište nevjernicima pripremili Pakao.

Reci: “Hoćete li da vam kažem čija djela neće nikako priznata biti,

čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?"

To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izaći; zbog toga će trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati.

Njima će kazna Pakao biti, zato što su nevjernici bili i što su se dokazima Mojim i poslanicima Mojim rugali.

Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili – rajski će vrtovi prebivalište biti,

vječno će u njima boraviti i neće poželjeti da ih nečim drugim zamijene.

Reci: “Kada bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo ga proširili morem poput njega.”

Reci: “Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Pa tko se nada susretu s Gospodarom svojim, neka čini dobra djela i neka u obožavanju Gospodaru svome nikoga ne pridružuje.”